SRFP Blog

Pozadina seoskog turizma u Srbiji i kako započeti posao

Uvod

Turizam je u Srbiji privredna grana koja je ekonomski u značajnoj meri uticala na ruralna područja Srbije. Turizam na seoskom nivou obuhvata širok spektar aktivnosti i ne svodi se samo na odmor na selu, već uključuje i druge vrste slobodnog vremena. Seoski turizam u Srbiji je industrija u nastajanju, koja zadovoljava potražnju turista, dok sa druge strane predstavlja prilično nov izvor prihoda u ruralnim sredinama, koje se manje bave tipičnim poljoprivrednim aktivnostima uz očuvanje starih tradicija. U suštini, u mnogim slučajevima, nije reč samo o uključivanju u poduhvat ruralnog turizma, već o spašavanju ruralne infrastrukture od propadanja i uzmicanja pred gradskim načinom života.

Seoski turizam objedinjuje skoro 19 vrsta turizma: turizam na salašima, turizam na drugim farmama; rezidencijalni turizam; zavičajni turizam; sportsko-rekreativni turizam; avanturistički turizam; zdravstveni turizam; edukativni turizam; tranzitni turizam; kamping turizam; nautički turizam; kontinentalni turizam; kulturni turizam; verski turizam; lovni turizam; ribolovni turizam; vinski turizam; gastronomski turizam; i eko-turizam (Kushen 1995). Seoski turizam u Srbiji se nalazi u dobroj poziciji na međunarodnoj sceni zahvaljujući razvoju ovog sektora u poslednjih petnaest godina. Samo u Evropi seoski turizam je porastao za 52% i u poslednjih trideset godina Evropa je postala lider u ovoj grani industrije. Srbija je dobro pozicionirana u oblasti ruralne industrije zahvaljujući svojim tradicionalnim selima, šumama i planinskim predelima. U skoro svim regionima Srbije seoski turizam je obuhvaćen planovima ekonomskog razvoja zemlje.

 

1. Seoski turizam u Srbiji

Na teritoriji Srbije 90% regiona se smatra ruralnim područjima i na ovom prostoru živi oko 43% ukupnog stanovništva. U poslednjih petnaest godina došlo je do porasta seoskog turizma, ali njegovi koreni sežu unazad do 70-ih godina prošlog veka. Srbija je bogata raznim vrstama prirodnih atrakcija, ali joj nedostaje ponuda turističke infrastrukture. Vlada Srbije je u ono vreme držala u svom vlasništvu gotovo sve hotele i seoska turistička preduzeća. Akcenat je bio stavljen na prirodu i ruralna područja kao mesta privlačna za turizam. U vreme regionalnih sukoba na Zapadnom Balkanu tokom 1990-ih, turizam, a pogotovo ruralni turizam, doživeo je pad na minimalni nivo.

Srbija je zemlja koja nema izlaz na more, pa njenu glavnu turističku ponudu čine banje, lečilišta i ski centri. Kao svojevrsna alternativa tome, seoski turizam nudi mogućnost boravka u seoskoj kući, gde turista ima priliku da učestvuje u seoskom životu u istorijskom tradicionalnom srpskom okruženju.

U Srbiji postoje tri vrste infrastrukture seoskog turizma:

  1. Obične seoske kuće – bez etničkih karakteristika u izgledu i opisu za izdavanje turistima;
  2. Etno-kuća – gde su kuća, prateći objekti i oprema povezana sa njom izgrađeni u tradicionalnom stilu narodnog graditeljstva;
  3. Etno-naselja – trajno naseljeni objekti koji odražavaju tradicionalne stilske načine graditeljstva u naselju.

 

1.1 Obične seoske kuće

Bazični seoski turizam može biti organizovan u okviru porodičnog domaćinstva na selu koje je posvećeno privlačenju turista kao načinu za sticanje dodatnog izvora prihoda. Tipična definicija turizma u seoskim kućama:

Basic rural tourism can take the form within a family house in a village that is dedicated to attracting tourists as means of raising another source of income. Typical definition of village house tourism:

  • Kuća je namenjena turistima nalazi se na selu.
  • Kupatilo je kompletno opremljeno.
  • Vlasnici objekta govore strani jezik.
  • Jedna soba ima ležaj, sa mogućnošću za više ležajeva i sobe sa posebnim ulazom.
  • Do kuće se lako prilazi putem.
  • Sve vreme ima snabdevanje električnom energijom.

Ovaj vid seoskog turizma je najtrajniji i najodrživiji. Vlasnici obično nisu fokusirani isključivo na ovaj prihod, već se oslanjaju i na druge prilive sredstava. Ovaj vid seoskog turizma pruža uvid u seoski način života, prirodu i pruža predstavu o srpskom načinu života u domaćinstvu i lokalnim vrednostima. U Srbiji je registrovano preko 1.000 domaćinstava ove kategorije. U današnje vreme, domaćinstva u svojoj ponudi imaju bazene, hidromasažne kade, kablovsku televiziju i bežični internet. Turističke aktivnosti za goste obuhvataju: planinarenje, lov, ribolov, sport, spremanje voćnih džemova i konzerviranje povrća, koje se može kupiti od vlasnika.

 

1.2 Etno-kuće

Etno-kuće poseduju infrastrukturu pretežno u poljoprivrednom stilu, koju čine štale, ostave za alat i sl., koje su po izgledu izgrađene u tradicionalnom i narodnom stilu, ne samo srpskom, već mogu predstavljati i druge etničke grupe. Više su vezane za poljoprivredne aktivnosti, stare običaje i tradiciju. Etno-kuće poseduju nekoliko karakteristika. U ovom pogledu, etno-kuća može biti izgrađena u stilu koji je karakterističan za kuće pripadnika srpske, slovačke, bugarske, mađarske ili druge etničke grupe, uz korišćenje za njih tradicionalnih građevinskih materijala, kao što su trska, drvo, opeka, kamen itd. Ove etno-kuće se mogu nalaziti u prirodnim rezervatima, pored ribnjaka, radionice za preradu trske, dela muzeja, stočne farme, farme konja itd.

U Vojvodini se u opštini Žitište nalazi etno-kuća koja po svojim odlikama predstavlja rumunsku kulturu, sa rumunskom pravoslavnom crkvom, domovima, pušnicama, štalama i starim poljoprivrednim mašinama u blizini. U ovom selu, koje se zove Torak, nalazi se početak kompleksa rumunskog kulturnog nasleđa. Ovaj kompleks je uvršćen u ponudu brojnih turističkih agencija i predstavlja odredište na školskim ekskurzijama.

U selu Kovačica nalazi se etno-kuća koja po svojim odlikama predstavlja narodno graditeljstvo Slovačkog naroda u Vojvodini. Kovačica je centar naivnog slikarstva, a umetnička dela ovoga pravca nalaze se u najvećim svetskim galerijama, uključujući umetničke zbirke španskog kralja Huana Karlosa i norveškog princa Haralda.

Salaš je vrsta gazdinstva karakteristična za vojvođanske opštine Kanjiža, Subotica, Novi Sad, Sombor, Bečej i Srbobran. Salaš predstavlja tradicionalni stil kuća i gazdinstava koja se vezuju za srpsku, hrvatsku, bunjevačku i mađarsku etničku grupu u ovom regionu. Građeni u 19. veku, salaši su nalik plemićkim imanjima, gde je dvorište farme okruženo njivama, pašnjacima i voćnjacima. Zgrade su bile građene od blata i organskih materijala i prekrivane slojem gline.

 

1.3 Etno-naselja

Osim običnih seoskih kuća i etno-kuća, seoski turizam takođe obuhvata širok spektar aktivnosti koje pruža lokalno i seosko stanovništvo. Etno-naselja širom Srbije predstavljaju tradicionalne vidove izgradnje kuća. Ova etno-naselja nalaze se širom Srbije: Sirogojno predstavlja jedini muzej na otvorenom u Srbiji. U ovom muzeju prikazani su način gradnje, uređenje enterijera, rad i svakodnevni život porodica koje su živele u planinskim predelima na Zlatiboru. Sirogojno je poznato po pletenju vunenih čarapa i odeće od grubog sukna. Područje Sirogojna danas je poznato turističko odredište gde se nalaze brojna etno-naselja.

Na Mokroj Gori se nalazi etno-naselje Drvengrad koje je smešteno na uskotračnoj pruzi koja povezuje tri planine: Taru, Zlatibor i Šargan. Sâm Drvengrad je selo izgrađeno samo od drveta sa namerom da se na taj način zaštiti narodno graditeljstvo ovoga kraja.

U selu Koštunići su izgrađeni industrijski kompleks za zdravu ishranu i turistički kompleks koji se sastoji od etno-kuće „Anđelija Milić”, muzeja „Prodanovića magaza” i hotela „Milica i Panajota”. Turistima su za smeštaj na raspolaganju seoske kuće i vajati, male drvene kolibe od kojih svaka izgleda kao apartman.

 

1.4 Prirodni i tematski parkovi u Srbiji

Klasteri seoskog turizma u Srbiji postoje u sledećim regionima: Gornje Podunavlje, Fruška Gora, Banat, Podrinje-Valjevske planine, planine Tara-Zlatibor-Zlatar, Stara planina-Kučajske planine, Vlasina i planina Krajište.

Seoski turizam može da obuhvati više vrsta turističkih aktivnosti:

  • Gastronomski turizam
  • Prirodni turizam
  • Agroturizam, seoske kuće i salaši
  • Kulturni turizam
  • Eko-turizam
  • Turizam događaja i manifestacija
  • Ostali vidovi turizma i kombinovani turizam za posebna interesovanja

 

Glavna pitanja vezana za osnivanje preduzeća za ruralni turizam

Korak 1 – Procena ličnih resursa

Da li potencijalnim gostima nudite iskustvo koje ne mogu da steknu na nekom drugom mestu? Da li na salašu i u okolnom seoskom području ima mnogo prirode i atrakcija interesantnih za alternativna preduzeća i agroturizam? Da biste krenuli sa osnivanjem preduzeća za seoski turizam, moraćete da sačinite spisak ličnih i lokalnih resursa (prirodnih i društvenih) koji će privući turiste. To će vas dovesti do sledećeg koraka, a to je priprema poslovnog i marketinškog plana.

 

Korak 2 – Sagledavanje prirodnih i društvenih resursa u širem području

Prvo pitanje koje treba da postavite je: „Zašto bi neko želeo ovde da dođe?“ odnosno „Koja je to atrakcija ili skup atrakcija koje bi turiste dovele u moj kraj ili selo?“ Morate imati na umu da ono što funkcioniše u susednom selu možda neće važiti u vašem. Za početak je potrebno razviti prepoznatljiv i konkurentan proizvod koji će zadovoljiti potrebe i očekivanja turista. Nakon što pregledate svoje potencijalne atrakcije, potrebno je da ih učinite privlačnim i dopadljivim za turiste.

Da biste započeli, potrebno je da procenite svoje resurse:

a) Prirodni resursi kao osnovna atrakcija za turizam i agroturizam. Sastavljanje popisa prirodnih resursa koji mogu podržati turizam obuhvata:

Karakteristike pejzaža. Šta je to što prirodno okruženje nudi da je interesantno za turiste?

Močvare, netaknuta priroda i staništa divljih životinja. Može se koristiti za časove i predavanja o životnoj sredini, posmatranje ptica i divljih životinja.

b) Kultura kao osnova alternativnog turizma. Kulturni turizam ili turizam kulturnog nasleđa jeste vrsta turizma koja ima veliki potencijal u ruralnim područjima širom Evrope. Ovaj vid turizma se može definisati kao turizam fokusiran na umetničke doživljaje, doživljaje kulturnog nasleđa i jedinstvenih svojstava ruralnog područja koje se vodi kao tradicionalno naselje, odnosno doživljaje kulture, kao što je muzika ili lokalno kulinarstvo.

c) Društveni resursi. Karakteristike zajednice i infrastruktura. Lokalna zajednica igra veliku ulogu u razvoju seoskog turizma. Šta je to što lokalna zajednica ima da ponudi da je od pomoći vašem poslovanju? Šta je to što je suštinski bitno za zajednicu što će biti od pomoći vašem preduzeću?

 

Korak 3 – Odlučivanje o vašem preduzetničkom kapacitetu

Kako biste procenili svoj preduzetnički kapacitet da se upustite u ovako značajnu aktivnost, potrebno je da sebi postavite nekoliko pitanja:

a) Koja je moja motivacija? Pronalaženje nove vrste prihoda? Opcije za penzionisanje? Novi način života? Sticanje znanja o poljoprivredi i ruralnim pitanjima? Očuvanje lokalne kulture/istorije? Pored ovde navedenih pitanja, potrebno je zapitati se šta je izvor motivacije:

  • Koliko daleko sam spreman da idem da bih stekao znanje za pokretanje ovog posla?
  • Da li mi pričinjavaju zadovoljstvo susreti sa ljudima, druženje s njima i pružanje usluga strancima?
  • Da li me moja porodica podržava i da li su u stanju da naprave neophodne promene u svome životu?
  • Da li mi se ova vrsta posla dopada dovoljno da bih se time bavio iz dana u dan?

 b) Analiza prednosti, mogućnosti, izazova i problema. U ovoj fazi, vlasnik treba da sprovede tzv. SWOT analizu kako bi razumeo kako se navedeni elementi uklapaju u ovome poslu, ali takođe i da bi utvrdio da ne dovode do problema koji mogu upropastiti ceo poslovni poduhvat. Ovo je možda pravo vreme da svoju ideju o seoskom turizmu sagledate u poređenju sa nekim drugim.

 

Korak 4 – Definisanje uloge preduzeća

Koje su različite vrste turističkih usluga koje se mogu ponuditi? Vaše start-ap preduzeće može da ponudi širok spektar vidova ruralnog/agroturizma.

  • Usluge smeštaja u okviru seoskog i agroturizmu.
  • Seoski i agro-ugostiteljski poslovi (gastronomija).
  • Pravi agroturizam – podrazumeva učestvovanje u čitavom poljoprivrednom radu i iskustvu sa vlasnicima preduzeća.
  • Istorijski agroturistički salaš – gde se koriste stare tehnike rada i stara oruđa za rad koja goste vraćaju u stara vremena.
  • Seoski/agro-sportski i aktivni turizam – rafting, kajak, vožnje čamcem, jahanje, skijanje, planinarenje itd.
  • Seoska/agroterapija (zdravstveni proizvodi i usluge) – konzumiranje zdravstvenih/organskih proizvoda, mentalno zdravlje kroz bavljenje poljoprivrednim aktivnostima, rehabilitacionim, terapijskim ili obrazovnim programima.
  • Ruralna/agrorekreacija i agro-zabava – kombinuju se hotelske i gastronomske usluge seoskog turizma sa aktivnostima koje imaju za cilj turističku zabavu.

 

Korak 5 – Izrada poslovnog plana

Poslovni plan je neophodan radi definisanja poslovne strukture i osmišljavanja koraka u cilju realizacije vašeg poslovnog poduhvata u ruralnom turizmu. Ovaj plan ne mora da bude opširan i sa mnoštvom detaljima koje je napisao stručni konsultant, već može biti kratak tekst u kojem se opisuju svrha, ciljna grupa na tržištu, resursi i sredstva, marketinški i operativni planovi, tako da se pokaže kako će se sve to uklopiti. Poslovnim planom se definišu proizvod/usluge koji će se pružati, organizuju se sopstvene misli, može poslužiti za obezbeđivanje finansiranja, identifikovanje rizika sa kojima bi se preduzeće moglo suočiti, objašnjenje poslovnog koncepta i trebalo bi da služi kao radni plan za donošenje operativnih odluka.

 

Korak 6 – Utvrđivanje potreba za infrastrukturom, opremom i drugom podrškom

Za mnoga preduzeća u oblasti ruralnog turizma, najveći početni trošak predstavlja obezbeđivanje potrebnih objekata za smeštaj, ishranu i druge ponuđene usluge, kao i nabavka neophodne opreme. U prvim godinama poslovanja ključ za preživljavanje je očuvanje gotovog novca.

Procenjivanje kapitalnih dobara. Moglo bi se početi sastavljanjem spiska svih kapitalnih dobara koja bi mogla biti neophodna za vođenje poslovanja i upoređivanjem toga sa onim čime se već raspolaže. Usled nedostatka novca može biti teško doneti odluku o tome šta treba kupiti, pri čemu treba imati na umu da samo zato što se nešto želi to ne znači da to treba i kupiti, a da je potrebno kupiti ono što je apsolutno neophodno za vođenje posla u seoskom turizmu.

 

Korak 7 – Finansiranje

Činjenica je da je teško dobiti zajam za pokretanje biznisa ukoliko već nemate dokazane rezultate u poslovanju. Bankari žele da vide da ste već ostvarili uspeh u određenoj vrsti delatnosti pre nego što pokažu spremnost da preuzmu rizik. Da biste započeli sa poslom, možete preduzeti sledeće stvari kako biste obezbedili finansiranje:

  • Posetite komercijalnu banku ili drugu finansijsku organizaciju i ponudite svoju imovinu kao zalog.
  • Pronađite opremu preko programa za lizing.
  • Pogledajte sve nacionalne, EU i druge donatorske programe kojima se podržavaju start-ap programi u turizmu.
  • Samofinansiranje pomoću vlastite štednje ili drugih ličnih investicionih mehanizama.
  • Pozajmite od svojih prijatelja i rođaka.
  • Sve nabavke i kupovine obavite na kredit a gotovinu sačuvajte za hitne slučajeve.

Svaka od ovih opcija ima svoje prednosti i nedostatke, pri čemu start-ap posao može pokazati da nijedna od njih ne funkcioniše.

 

Korak 8 – Alati za unapređenje poslovanja

Šta treba lično da uradite ili da znate kako biste se upustili u posao agroturizma?

a) Institucionalna pomoć – ovo obuhvata inicijative koje pokreću država, industrija odnosno zajednica kojima se obezbeđuju strateško usmerenje i podrška agroturizmu izvan individualnog poslovnog okvira.

b) Turističke mreže, klasteri i veze – turističke kompanije mogu da se oslone na klastere koji obezbeđuju integrisani proizvod i raznovrstan spektar iskustava koji mogu da ispune očekivanja gostiju i da povećaju njihovu vidljivost. Klasteri za mrežno povezivanje obuhvataju usluge i aktivnosti različitih preduzeća koja se bave agroturizmom i seoskim turizmom, čime se pruža autentičan regionalni turistički doživljaj.

c) Obuka i razvoj – kao lica koja se bave uslužnom delatnošću, vlasnici moraju da se razumeju u vrstu proizvoda koje nude turistima. Trebalo bi da imaju takvo znanje ili da pohađaju odgovarajuće kurseve kako bi stekli to znanje koje im je neophodno prilikom rada sa klijentima.

d) Veštine, lične osobine i iskustvo – osobine potrebne za vođenje posla u oblasti agroturizma obuhvataju sledeće: veština komunikacije, sposobnost rasuđivanja i donošenja odluka, svest o situaciji, upravljanje ponašanjem, vizija, strpljenje i veština upravljanja poslovanjem.

e) Tumačenje – ovde nije reč o jezičkoj veštini, već o tome da se učine živim priča i okruženje u kome turista boravi.

f) Sistemi za sertifikaciju – dobijanjem sertifikata na različitim nivoima, turistički radnici veruju da će potencijalni kupci izabrati njih zato što imaju potvrdu kvalifikovanosti u upravljanju ili ekologiji.

 

Korak 9 – Marketing poslovanja

Za mnoge turističke radnike, najteži deo je kako privući dovoljan broj klijenata kako bi njihov posao bio profitabilan. Da bi doveli turiste, turistički radnici moraju da imaju na umu sledeće:

 

a) Šta je marketing? Pored poslovnog plana, svakom novom preduzeću je potreban i marketinški plan kao korak kojim će se naglasiti procedure za privlačenje budućih klijenata i prodaju svojih proizvoda i usluga. Marketinški plan sastoji se od nekoliko komponenti:

  • Analiza situacije: najpre treba odlučiti o prirodi i identitetu poslovanja i definisati njegov obim, a zatim osmisliti kako da ga učinimo prepoznatljivim na tržištu.
  • Istraživanje tržišta: potrebno je uraditi analizu konkurencije i obezbediti pristup određenim segmentima tržišta agroturizma. Zatim sledi plasman vašeg proizvoda pravoj publici. Nakon toga sledi određivanje cene, odnosno iznosa koji ćete da naplatite za svoj proizvod i usluge. Određivanje cene nije dobar način za tržišno nadmetanje u turističkom biznisu iz dva razloga: 1) klijent može da vašu ponudu percipira kao lošu i 2) drugi turistički radnici mogu da snize svoje cene što će dovesti do toga da niko ne ostvaruje zaradu.

 

b) Izrada marketinškog plana – dobar marketinški plan opisuje vaše ciljno tržište i kako da doprete do njega. Marketinški plan može biti jednostavan kao što su to usmene preporuke ili da obuhvata intenzivne promotivne aktivnosti. Tri osnovna principa oglašavanja obuhvataju: poruku, medij i ciljnu publiku. U ovom slučaju, od velike važnosti je originalnost.

c) Medij – marketinški medij obuhvata širok spektar aktivnosti, počev od odnosa sa javnošću i reklamiranja do promocija i sajmova. Ovo uključuje promociju, koja obuhvata sve načine da naziv preduzeća i njegov proizvod dopru do potencijalnog kupca. To može obuhvatati reklamiranje ili odnose sa javnošću, čime se stvara pozitivna slika o preduzeću na tržištu, uz korišćenje internet pretraživača, masovnih medija, turističkih operatora, promotivnih rekvizita i brošura.

d) Ciljna publika – to su posebne grupe odnosno segmenti klijenata do kojih se očekuje da će se dopreti primenom različitih marketinških strategija. Stavke koje treba uzeti u obzir su: nivo prihoda, starost, lokacija i preferencije klijenata.

e) Troškovi marketinga – troškovi marketinga za preduzeće će u velikoj meri zavisiti od veličine i vrste delatnosti, odabranog medija i toga koliko se puta određena reklama ponavlja. Vremenom će se ovi troškovi smanjiti.

f) Uklapanje svih elemenata – spajanjem svih prethodno navedenih alata može se postići cilj marketinga: upoznati kupca dovoljno dobro da mu proizvod odgovara i da sâm sebe prodaje.

g) Analiza situacije – celog ovog procesa podržava marketinški plan i naposletku dovodi do toga da agroturistički posao bude uspešan.

h) Procena i praćenje u periodu postsezone – procena efikasnosti marketinškog plana i održavanje kontakata sa ranijim klijentima u cilju ostvarivanja rezervacija u budućnosti.

 

Korak 10 – Prodaja

Nakon što započnete sa poslovanjem i vaši marketinški napori dovedu do toga da ljudi krenu da dolaze i da borave u vašem turističkom objektu, važno je da se prema prodaji odnosite jednako pažljivo kao i prema svim ostalim stavkama. Pre nego što se angažujete oko klijenta, potrebno je da sačinite „Opšte uslove i odredbe“, dokument u kojem se navodi šta ćete pružiti i ostali detalji.

Izjava o oslobađanju od odgovornosti je pravni dokument kojim klijenti svojim potpisom potvrđuju da, u slučaju da se povrede, odgovornost za to neće snositi turistički radnik.

Plaćanje se može vršiti gotovinom, čekom, uplatnicom ili kreditnom karticom. Za sve ove usluge plaćanja, potrebno je da turistički radnik obezbedi da ove opcije plaćanja budu u funkciji.

 

Korak 11 – Poslovanje i bezbednost

Bezbednost vaših gostiju je od velike važnosti, a naročito u seoskom turizmu i agroturizmu. Loše vesti brzo se prenose, a povrede ili smrtni slučaj ne samo da mogu unište vašu reputaciju, već mogu uticati na celu industriju u regionu. Turistički radnici treba da postupaju shodno tri elementa koji se tiču bezbednosti:

  1. Percepcija bezbednosti
  2. Stvarna bezbednost – odnosno sprečavanje povreda i oštećenja imovine.
  3. Pravovremeno reagovanje na svaki hitan slučaj ukoliko, i pored svih napora, dođe do incidenta.

Klijenti moraju da se osećaju bezbedno. Važno je da se smeštaj odnosno tura predstave na takav način da klijenti odmah poveruju turističkom radniku i da se osećaju bezbedno učestvujući u datoj aktivnosti.

 

Korak 12 – Ostvarivanje zadovoljstva klijenata

Komponente zadovoljstva gostiju:

  • Bezbednost i percepcija bezbednosti: Kao što je prethodno objašnjeno, klijenti moraju da budu bezbedni i moraju da se osećaju bezbedno. Na agro-turističkom operateru je da stalno preduzima korake kako bi se predupredili takvi strahovi.
  • Hrana: Mnogi ljudi imaju snažno izražene sklonosti i naprosto ne mogu da uživaju u datom iskustvu ako nemaju hranu koju vole. U najmanju ruku, hrana mora biti odličnog kvaliteta, sveža, pripremljena od kvalitetnih sastojaka i pravilno skuvana.
  • Ovo se iskazuje pružanjem kvalitetnog smeštaja i ličnih usluga.
  • Izuzetno iskustvo. Gosti žele da dožive iskustvo koje je drugačije od svih ostalih. Zapamtite, gosti žele i da dožive i da rade nešto, a ne samo nešto da vide.
  • Odmah odgovorite na pozive i mejlove onih koji su na odmoru ili planiraju odmor, pridržavajte se utvrđenih rasporeda i rešavajte probleme čim se pojave.
  • Održavajte najviše moguće standarde. U svakom segmentu delatnosti obezbedite pridržavanje standarda kao što su: priprema hrane, odeća i lično higijena, održavajte sve čisto i uredno, održavajte vozila i opremu, pazite na lično ophođenje i govor, naučite da slušate druge, bez pušenja, alkoholnih pića, psovki i ružnih reči.
  • „Obećajte malo a pružite više od očekivanog“ – pružite gostima iskustvo bolje nego što su očekivali.

Savet za kraj – budite i sami turista. Putujte, i to ne samo po svome kraju, već idite na putovanja i u druge delove zemlje i sveta da vidite kako to rade drugi turistički radnici.

 

Izvori korišćeni za ovaj blog:

How to Establish a Rural Tourism Business, Greek National Tourism Organization, 2012 (Kako pokrenuti posao u seoskom turizmu, Grčka nacionalna turistička organizacija, 2012.)

Rural Tourism in Serbia as a Concept of Development in Under-developed Regions, Marina Todorovic and Zeljko Bjeljac, 2008 (Ruralni turizam u Srbiji kao koncept razvoja nerazvijenih regiona, Marina Todorović i Željko Bjeljac, 2008)